« Ožujak 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
26 | 27 | 28 | 29 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
Tijekom svibnja, učenici koji pohađaju program Građanskog odgoja i obrazovanja, pokrenuli su akciju prikupljanja pomoći Azilu za pse Društva za zaštitu životinja Rijeka koji se nalazi između Viškova i Kastva. Prikupili smo dosta hrane, starih deka i nešto igračaka te smo prikupljeno odnijeli u Azil. Zahvaljujemo svim učenicima koji su donirali nešto. Kako nam je bilo, opisala je učenica Petra Garaj, a pogledajte i fotografije.
Dana 23.svibnja.2018 otišli smo u Azil za napuštene pse. Još prije negoli smo odlučili doći, volonterka iz Azila je došla u školu i pokazala kolika je odgovornost imati psa.
Da ne dođemo praznih ruku, odlučili smo pokrenuti akciju sakupljanja hrane i deka. Išlo je nas troje učenika i nastavnica Tihana Pavlek. Krenuli smo nakon velikoga odmora. Sam Azil je dosta udaljen od Vežice. Kako još nikad nisam bila tamo, moja očekivanja bila su ponešto dugačija. Kada smo došli, psi su lajali i svi su bili zatvoreni u malim kavezima. To me rastužilo. Nekoliko pasa su pustili iz kaveza: neki su bili veseli, neki ravnodušni, a neki su se bojali. Onda sam saznala da preko tjedna nema dovoljno volontera koji bi se brinuli o njima - npr. vodili ih u šetnju.
Ipak razveselila me činjenica da se ti psi usvajaju i to ne samo iz Hrvatske već i iz drugih država. Svašta sam naučila, ali bih ipak razmislila o ponovnom odlasku.
Petra Garaj, 5a
Tijekom svibnja, učenici koji pohađaju program Građanskog odgoja i obrazovanja, pokrenuli su akciju prikupljanja pomoći Azilu za pse Društva za zaštitu životinja Rijeka koji se nalazi između Viškova i Kastva. Prikupili smo dosta hrane, starih deka i nešto igračaka te smo prikupljeno odnijeli u Azil. Zahvaljujemo svim učenicima koji su donirali nešto. Kako nam je bilo, opisala je učenica Petra Garaj, a pogledajte i fotografije.
Dana 23.svibnja.2018 otišli smo u Azil za napuštene pse. Još prije negoli smo odlučili doći, volonterka iz Azila je došla u školu i pokazala kolika je odgovornost imati psa.
Da ne dođemo praznih ruku, odlučili smo pokrenuti akciju sakupljanja hrane i deka. Išlo je nas troje učenika i nastavnica Tihana Pavlek. Krenuli smo nakon velikoga odmora. Sam Azil je dosta udaljen od Vežice. Kako još nikad nisam bila tamo, moja očekivanja bila su ponešto dugačija. Kada smo došli, psi su lajali i svi su bili zatvoreni u malim kavezima. To me rastužilo. Nekoliko pasa su pustili iz kaveza: neki su bili veseli, neki ravnodušni, a neki su se bojali. Onda sam saznala da preko tjedna nema dovoljno volontera koji bi se brinuli o njima - npr. vodili ih u šetnju.
Ipak razveselila me činjenica da se ti psi usvajaju i to ne samo iz Hrvatske već i iz drugih država. Svašta sam naučila, ali bih ipak razmislila o ponovnom odlasku.
Petra Garaj, 5a